Juče sam pročitala Tvoju sms poruku.
Ne, nikada mi neko TAKO nije rekao da me voli.
Samo,
kada to ne bi bila jedna od onih cirkularnih smsica.
Necu razmisljati o poreklu istih...
Govoriti o ljubavi, to je već pomalo voleti.
Jovan Dučić
Što te više posmatram, razgovaram sa tobom,
osećam da te sve više volim. Ako ljubav može imati svoju gradaciju.
Došao si danas u onoj majici. U majici u kojoj sam te prvi put videla,
onog dana kada smo se konačno i upoznali.
27. Novembar.
Volim te u njoj. Znaš to.
Drago ti je.
Kestenje.
Volim te gledati kako klopaš.
Pusa
moja ljubavi...
Dan kada smo bili nasuprot drugome.
Neprospavana noc.
Napisala sam ti sve.
Sva svoja nadanja, zelje.
Moje srce postalo je kap jutarnje rose. Cisto i jasno.
Nevina i drhtava na tvom dlanu.
"Za sada ukratko, zelim da sve ovo vrlo brzo predje u zaborav, a da mi nastavljamo punom parom, koliko vidim, ka zajednickom cilju.
Ljubim te puno!"
Ne, to nije dovoljno.
Zelim da ZELIS da BUDEMO zajedno. Da ZIVIMO ZIVOT. Zajedno.
Toliko puta ponovljeno.
Toliko puta izbegnut odgovor.
Cekam tvoj potez.
Oboji naš svet, ljubavi...
Odbrojavanje počinje.
Čekanje.